
Iako se nisu približili značenju rukopisa, utvrđivanje njegove starosti za njih je to veliki korak napred. Rukopis je dobio ime po kriptografu i istoričaru Wilfridu Voynichu koji ga je pronašao blizu Rima 1912. On je ostatak svog života, 18 godina, proveo u pokušajima dešifrovanja rukopisa, ali to mu nikada nije uspelo. Rukopis je nakon toga prošao kroz ruke generacija naučnika, koji su zaključili da su znakovi zapravo neka vrsta jezika, iako nisu ništa razumeli.
Poslednji u nizu naučnika koji se bore s tajnama ovog rukopisa je ekipa stručnjaka sa Univerziteta u Arizoni. Naučni istraživač s tog Univerziteta, dr. Greg Hodgins, rekao je da su otkrili da su neke od boja iz rukopisa jednake onima koje su se koristile u renesansi. U tome im je pomoglo utvrđivanje starosti radioaktivnim ugljenikom C14.
Dr. Hodgins smatra da je rukopis fascinantan jer je kao prozor u nečiji zanimljivi um. ‘To je izvrsna zagonetka, a ko ne voli zagonetke?’, rekao je. Dodao je da su otkrili da tekst pokazuje neke neobične karakteristike, kao što je ponavljanje nekih reči ili izmenjivanje jednog slova u rečenici. ‘Takve pojave vrlo otežavaju shvaćanje značenja’, rekao je dr. Hodgins.