Nekada, u vreme naših pradedova i deda, bilo je dovoljno da čovek nauči da čita i piše i smatrao se pismenim. Sa godinama se nametala potreba za većim znanjima, te se osim opismenjavanja, krenulo sa školovanjem. Nekoliko genaracija kasnije, srednja škola je smatrana dosta visokim nivoom obrazovanja, a onaj ko završi fakultet je bio vredan divljenja i poštovanja.
Takvi ljudi su nailazili na iskreno poštovanje ostalog sveta i smatrani su, osim za vrlo stručne u svojoj oblasti, takođe i za kulturne i svestrane ličnosti, što su uglavnom i bili. I danas ima takvih ljudi, ali sve manje. Fakultetski obrazovanih kadrova je sve više, a stručnosti i znanja sve manje.
Kućno vaspitanje
Dok odrasta, dete prati ponašanje ljudi u svojoj okolini i usvaja ono što mu oni plasiraju i ponaša se onako kako ga vaspitavaju. Današnji roditelji, radeći po ceo dan i u nedostatku vremena koje posvećuju porodici, a gonjeni grižom savesti, skloni su preteranoj zaštiti dece od svega i svačega. Od najranijeg detinjstva ga čuvaju da ne padne, da se ne povredi, štite ga od druge dece kada dođe u sukob u vrtiću ili parku.
Sve ovo i još mnogo toga dovodi do odrastanja generacija razmaženih i nepripremljenih mladih ljudi za stvarni život. Ne obraća se mnogo pažnja ni na lepo ponašanje i manire koji su ranije bili sastavni deo takozvanog kućnog vaspitanja. Tako imamo decu koja ne pozdravljaju komšije, ne ustupaju mesto starijima u gradskom prevozu, nemaju obzira ni prema kome.
Školovanje
Kroz školu danas mnogi prolaze dosta lako. Kriterijumi za visoke ocene su dosta niski, tako da deca već u nižim razredima bivaju masovno odlična, bez mnogo rada i truda. Đaci sa peticama, roditelji ponosni, slikaju ocene i postavljaju na internet, a iza ocena se ne krije nikakvo znanje.
Od najranijeg školovanja deci se govori da uče da bi dobili peticu, a ne da bi stekli znanje. Nije mali broj odeljenja gde su sva, ili skoro sva deca odlična, a učitelji najbolji za đake i roditelje. Svi zadovoljni. I tako deca nenaviknuta na veliko zalaganje i rad, nastavljaju dalje školovanje sa više ili manje uspeha. Bez radnih navika, a željni visokog proseka, posežu za alternativnim rešenjima da bi došli do cilja. Prepisivanje od druga iz školske klupe ili sa puškica je danas ostalo samo u osnovnoj i srednjoj školi, a napredne tehnologije su doprinele ekspanziji novih načina za podvaljivanje na ispitima. Pored enormno popularnih bubica za ispite, tu su i druge novotarije, kao što su satovi za prepisivanje, olovke sa kamerama, pa čak i celi „komlpeti“ opreme za prepisivanje.
Ove tehnološke sprave su neverovatno uzele maha kada je podvaljivanje na ispitima u pitanju. Njihov izgled i funkcija su neverovatno dovedeni do savršenstva za „tajne radnje“, a prilično se javno reklamiraju. Poslednjih nekoliko godina neverovatno su dostupni. Oglasa za prodaju i iznajmljivanje ima na internetu, ali i u blizini samih fakulteta.
Zaposlenje
Sa diplomom i sa zvanjem, da li sa znanjem ili bez njega, teško je naći zaposlenje. Ovi koji su „snalažljivi“ će opet naći načina da pre nego „štreberi“ dođu o posla. Ustalom, na „snaći se“ su i stekli diplome. Da li će opstati na poslu, pitanje je.
Nijedan ozbiljan poslodavac neće da plaća beskorisnog radnika, osim ako to radno mesto opet ne omogućava „snalaženje“ ili je zaposlen po nekom drugom kriterijumu, „preko veze“ kako se u žargonu kaže.
Osvestimo se
Usled finansijske i materijalne krize, koja već dugo vremena vlada na našim prostorima, ono što je još gore je moralna, etička i kulturna kriza. Često na televiziji slušamo kako je neko drugi kriv za ono što nam se dešava i on je uzrok našeg teškog stanja. Međutim, krivica je u svima nama koji optužujemo jedni druge, a ne činimo ništa da promenimo stvari.
Vreme je da se osvestimo, pogledamo oko sebe, zasučemo rukave i krenemo da sređujemo svoje živote. Učimo i vaspitavajmo svoju decu od najranijeg uzrasta, usadimo im moralne vrednosti, pružimo kućno vaspitanje svojim primerom, naučimo ih da uče za znanje, a ne za ocenu, da na život gledaju kao na stalnu borbu i da uživaju u zasluženim plodovima svoga rada.